Na današnji dan (14.12.) prije točno 18 godina na svijet sam došao ja. Mama kaže da sam kao beba bio miran bebač i da sam često igračke zamijenio s najobičnijom kuhinjskom krpom, čudno, ali ja sam se tako sasvim solidno zabavljao, i roditeljima skratio muke oko kupovine igračaka.

Prisjetio bi se da sam u vrtiću mogao crtati i pisati s obje ruke istovremeno, ali sam se na kraju ipak odlučio za lijevu ruku kao svoj današnji rukopisni alat. Neki dan sam gledao stare video snimke iz osnovne škole. Bili smo (i ostali) zanimljiva čokolino generacija, dao bi se i film snimiti o nama, ali zbilja.

Ja sam ovaj narančasti, s mikrofonom…

Prezadovoljan sam kad zbrojim svoja dosadašnja postignuća i uspjehe, jer mislim sam se dovoljno namučio kako bi danas u svoju (auto)biografiju mogao napisati koji redak više. Moja fotografska karijera započela je već u petom razredu osnovne škole (Novigradsko proljeće) i uspješno traje sve do danas. Na mojoj prvoj samostalnoj izložbi fotografija “U fokusu” posjetitelji su mogli vidjeti moj dotadašnji rad, a nedavno je najavljena i moja druga samostalna izložba pod nazivom “Nismo sami“.

Moj drugi blog, WebTurist blog, također je jedan od uspjeha. Sve to ne bi mogao ostvariti da nema vas, mojih prijatelja, koji ste me podržavali dugi niz godina. Od srca vam se zahvaljujem.

Tek danas sam punoljetan, a tragove moje karijere možete pratiti još odavna. Nadam se da ću u budućnosti raditi posao koji volim, a to mi i jest u planu, i da ću doprinijeti zajednici, kao i svojoj obitelji, djeci.

Ovaj post je samo mali trag, ujedno i rezime, koji će nas za jedno 10 godina podsjetiti kako je nekad bilo.

Dođite ove subote (19.12.) u Umag na 18i party (pratite #18i na Twitteru, vjerojatno će biti ludih tweetova), lokacija Jimmy Woo, imamo rezervirani separe! Ne želim da ovo bude još jedna luda subota, nek bude još luđa.

Za kraj predlažem da se učlanite u moj fan club (na Facebooku) gdje možete pratiti obavijesti i da pratite moje tweetove, jer jako često objavljujem nove. Uvijek sam tu za vaša pitanja, a obratiti mi se možete i putem emaila na adresu sivinjski@gmail.com.

Pisati o fotografiji na početku novoga tisućljeća zasigurno nije najzahvalnija tema za jednog kritičara (u takvoj se ulozi sada nalazim). Digitalna fotografska tehnologija koja je dostupna gotovo svima može dati raznovrsne rezultate, od skupljanja obiteljskih memorija do stvarnoga razmatranja svijeta ili u ovom slučaju svijeta s „one“ druge strane, svijeta prikaza, duhova i utvara. Kolikom god Danijela zaokupljala tema duhova kao polazište, iz njegovih radova vidljivo je da je čovjek počelo njegovog rada.

Svjetlost unutar svijetla fotografije pogonjena dugom ekspozicijom želi ukazati na pojave nevidljive „običnim“ ljudima, želeći nam poručiti da je sve samo način gledanja, te da ako se dovoljno dugo i pomno zagledamo pitanje je što ćemo vidjeti.

Autor spoznaju o mogućem postojanju nama ponekad zastrašujućih pojava želi prikazati na jednostavan, ljudski topao način, i upravo ta nakana daje njegovim fotografijama čitkost i lakoću gledanja.

Scena na koju on postavlja ova zbivanja urbani je okoliš koji ujedno govori i o mogućem otuđenju čovjeka, tako da poruka naslova izložbe može u svojoj višeznačnosti govoriti i o našoj (njegovoj) želji da ne ostanemo sami u svijetu koji ponekad ne razumijemo.

Neželim pisati o tehničkoj strani Danijelovih radova iz razloga što ne volim duge priče o ekspoziciji, blendi itd, Fotografija kao i slikana slika počinje svoj život onoga trenutka kada gledajući zaboravimo da je to učinila ljudska ruka ili fotografski aparat. Danijel je upravo na tom putu i poželimo mu puno sreće da do tamo i stigne.

Davor Kliman
ravnatelj srednje Škole primjenjenih umjetnosti i dizajna u Puli
20.11.2009.

Vidimo se 14. siječnja 2010. godine u Puli (Gradska knjižnica i čitaonica).

Obavijesti svoje prijatelje na Facebooku i Plakattu! Još informacija!

Samo ću vam (u)kratko priopćiti da mi je zbilja teško skupiti lovu za kameru pored toliko važnijih troškova. Iskreno se nadam da će moj idući video post biti snimljen makar web kamerom. No, nakon hrpe neuspjelih pokušaja, drugi problem je software koji će snimiti taj video. Stoga vas molim da predložite najbolje programe koji koriste web kameru za snimanje video klipova bez ikakvih reklamica, okvira i sl.

Znam da je Ivan Brezak Brkan poznat kao “Bloger bez bloga”, no ja ne bi baš volio da me zovete “V(ideo b)loger bez kamere”.

Truditi ću se u skorije vrijeme snimiti nešto novo, ideja imam, kameru imam, web kameru imam, samo još taj *piiiiip* program kojim ću to snimiti.

Hvala vam unaprijed na prijedlozima. I za kraj ako se pitate čemu ta fotka? objasniti ću vam zašto sam dodao baš tu fotku gore. Naime to su moje noge za vrijeme chillanja na gradskim zidinama u Novigradu, jer tako se zapravo osjećam trenutno bez kamere, chillam.

Zadnja dva tri mjeseca glavna okupacija, naročito vezana za moje stvaranje, bila je moja druga samostalna izložba pod nazivom “Nismo sami”. Tema izložbe su čudne svjetlosne pojave koje sam zamjetio hodajući ulicom.

Nadam se da vam je jasno da fotografski aparat, za razliku od ljudskog oka, ima veću mogućnost kontrole svjetlosti. Stoga je nekolicina fotografija u potpunosti ili djelomično neshvatljiva.

Riječ je o djelomično zamućenim kadrovima koje sam snimio uglavnom na ulici. Ime izložbe “Nismo sami” direktno povezujem sa izvanzemaljcima te duhovima koji svojom pojavom bude znatiželju, ali i strah. Pojavljuju se kroz ljudski lik, u konkretnom slučaju kroz moje tijelo, i neshvaćeno se ponašaju. Priču dodatno nadopunjuju njihova, također čudnova, prijevozna sredstva koja nalikuju na ona koja susrećemo svaki dan.

Dakle pozivam Vas na otvorenje koje će se održati 14. siječnja 2010. godine u gradskoj knjižnici i čitaonici Pula s početkom u 18 sati. Organizatori kažu bit’ će kolača ;) Ulaz je, dapače, besplatan i svi ste dobrodošli.

Naravno nakon izložbe slijedi izvješće za sve one koji nisu u mogućnosti doći na otvorenje. Vidimo se ;)

Prepun sam dojmova sa jučerašnjeg vjenčanja meni najdražeg bratića Daria i njemu voljene Vlatke pa sam odlučio napisati blog post u Wordpress aplikaciji za iPhone i objaviti ga putem iste.

“Probus” sala (Sremska Mitrovica) uređena je sa stilom i uz odlično društvo atmosfera je bila vesela. Tek sam usred slavlja uočio WiFi naljepnicu na ulazu u salu.

Nisam prvi put (na vjenčanju) u Srbiji pa sam navikao na klopu. No jedina primjedba je sarma koje nije bilo.

Važno je napomenuti da sam ja bio djever. Djevojke su rekle da sam “EXTRA” mladić. Kako vam se sviđa stajling?

Obožavam trubače koji su i ovo vjenčanje učinili posebnim i autentičnim za ove prostore.

Još smo danas u Šidu, a sutra krećemo natrag za Novigrad.
Veliki pozdrav iz Srbije.

Bilo je i vrijeme da se pojavim.

Moj prvi video post snimljen je s web kamerom pa je zato kvaliteta mrvicu lošija, nadam se da je sve uredu sa zvukom.

Dakle pitanje ovog posta je: Kako vam se sviđa dizajn (ovog bloga)?
Unaprijed hvala svima.