Proveo sam nekoliko nezaboravnih dana sa mojim najdražim freelancerima, Đurđicom (@djuro) i Domagojem (@domagojbarisic). Veeeelika pohvala za njihove kulinarske specijalitete, jednostavno nemoš’ bit’ gladan, iako @djuro kaže da sam premalo jeo, a previše tweetao. Neprestano su me iznenađivali (ako se to tako kaže…), a prvo iznenađenje bio je Cinestar i Avatar 3D, odličan film koliko sudimo po efektima, ali nam se priča i nije toliko svidjela.

Za vrijeme boravka kod njih sam dotjerao svoj WebTurist blog i naučio par vrlo korisnih “sitnica”. U budućnosti želim raditi Web sajtove (zapravo i jesam već nekoliko), na što su me oni dodatno potakli. Biti freelancer izuzetno je zanimljivo ukoliko se dobro organizirate i ukoliko vas klijenti prepoznaju. Đurđica i Domagoj odličan su primjer kako se od freelance poslova može živjeti, radiš što voliš i od toga živiš. Sjajno.

Organizirasmo #TweetupRI, gdje sam napokon upoznao Maju, Zvonimira, Andreja i Igora. Super ekipa! Rasprave su se vodile na teme: sukob online i tiskanih medija (tko preuzima tržište), Twitter navike dakako, osobna iskustva, anegdote, poslovni uspjesi /neuspjesi…
Radujem se idućem druženju u Rijeci.

Kreirao sam par Gowalla spotova po Rijeci… neprestano sam tweetao i narušavao njihov privacy settings, no dobro, nadam se da će mi oprostiti i da ćemo se uskoro svi ponovno družiti. Pogledajte i oproštajni video, koji je bio stream-am uživo preko Qik-a (moj Qik profil).

Voli vas Danči (;

Na današnji dan (14.12.) prije točno 18 godina na svijet sam došao ja. Mama kaže da sam kao beba bio miran bebač i da sam često igračke zamijenio s najobičnijom kuhinjskom krpom, čudno, ali ja sam se tako sasvim solidno zabavljao, i roditeljima skratio muke oko kupovine igračaka.

Prisjetio bi se da sam u vrtiću mogao crtati i pisati s obje ruke istovremeno, ali sam se na kraju ipak odlučio za lijevu ruku kao svoj današnji rukopisni alat. Neki dan sam gledao stare video snimke iz osnovne škole. Bili smo (i ostali) zanimljiva čokolino generacija, dao bi se i film snimiti o nama, ali zbilja.

Ja sam ovaj narančasti, s mikrofonom…

Prezadovoljan sam kad zbrojim svoja dosadašnja postignuća i uspjehe, jer mislim sam se dovoljno namučio kako bi danas u svoju (auto)biografiju mogao napisati koji redak više. Moja fotografska karijera započela je već u petom razredu osnovne škole (Novigradsko proljeće) i uspješno traje sve do danas. Na mojoj prvoj samostalnoj izložbi fotografija “U fokusu” posjetitelji su mogli vidjeti moj dotadašnji rad, a nedavno je najavljena i moja druga samostalna izložba pod nazivom “Nismo sami“.

Moj drugi blog, WebTurist blog, također je jedan od uspjeha. Sve to ne bi mogao ostvariti da nema vas, mojih prijatelja, koji ste me podržavali dugi niz godina. Od srca vam se zahvaljujem.

Tek danas sam punoljetan, a tragove moje karijere možete pratiti još odavna. Nadam se da ću u budućnosti raditi posao koji volim, a to mi i jest u planu, i da ću doprinijeti zajednici, kao i svojoj obitelji, djeci.

Ovaj post je samo mali trag, ujedno i rezime, koji će nas za jedno 10 godina podsjetiti kako je nekad bilo.

Dođite ove subote (19.12.) u Umag na 18i party (pratite #18i na Twitteru, vjerojatno će biti ludih tweetova), lokacija Jimmy Woo, imamo rezervirani separe! Ne želim da ovo bude još jedna luda subota, nek bude još luđa.

Za kraj predlažem da se učlanite u moj fan club (na Facebooku) gdje možete pratiti obavijesti i da pratite moje tweetove, jer jako često objavljujem nove. Uvijek sam tu za vaša pitanja, a obratiti mi se možete i putem emaila na adresu sivinjski@gmail.com.